O HOMEOPATIJI

Homeopatija je sistematski terapeutski način liječenja pacijenta

Utemeljitelj homeopatije je njemački liječnik Samuel Christian F. Hahnemann(1755-1843)
Sama riječ je izvedena od dvije grčke riječi „omoios“ što znači slično i „pathos“ što znači patnja ,bolest.
Image

ŠTO JE TO HOMEOPATSKA MEDICINA?

Homeopatija je vrlo detaljna medicinska disciplina u kojoj se koriste prirodne supstance po posebnom principu pripravljene, u liječenju akutne i kronične bolesti, na način da se stimulira imunološki sustav.

Začeci medicine datiraju još od antičkog doba Hipokrata i Paracelzusa, međutim tek je u 18st. Samuel Hahnemann, njemački liječnik, princip liječenja sistematizirao u medicinsku znanost, a koja je opisana u njegovom monumentalnom djelu, Organon of medicine.

Princip liječenja se opisuje kao ZAKON SLIČNOSTI- svaka supstanca koja može uzrokovati nastanak bolesti kod zdravog čovjeka, može u vrlo razrijeđenoj dozi uzrokovati nestanak bolesti kod bolesnog čovjeka.

Osnovni princip leži u pronalaženju lijeka koji ima što sličnije simptome koje posjeduje bolestan čovjek, te na taj način dolazi do STIMULACIJE IMUNOLOŠKOG SUSTAVA bolesnog čovjeka.

To je princip- isto se liječi istim. Proces se odvija na dinamičkom (energetskom-elektromagnetskom) planu organizma.

To je u potpunoj suprotnosti od principa konvencionalne znanstvene medicine.

Kemijski lijek djeluje tako da dovodi do uklanjanja nekog simptoma bolesti, ali istovremeno do nastanka nekog drugog simptoma koji je po svojoj prirodi teži od onog prvog, te je u realnosti došlo do SUPRESIJE IMUNOLOŠKOG SUSTAVA bolesnog čovjeka.

To je princip-isto se liječi suprotnim. Proces se odvija na kemijskom nivou organizma. I ne može dovesti do izliječenja.

Samuel Hahnemann je slučajnošću došao do tog otkrića kao što je sve i u znanosti otkriveno, ispitujući djelovanje kinina na sebi, te je providnošću došao do principa homeopatske medicinske znanosti. Sve je detaljno opisano u „Bibliji homeopatije“, Organon of Medicine.

Postoje mnoga oprečna poimanja o homeopatskom liječenju, od toga da se radi o misticizmu, pa do placebu, međutim nova moderna fizika –kvantna mehanika može pokazati da se radi o promjenama koje su vezane za promjene na subatomskim nivoima gradivnih elemenata ljudskog organizma.

KOJI SU TO PRINCIPI NA KOJIMA POČIVA HOMEOPATSKA MEDICINA?

Osnovni koncept u homeopatskoj medicini jest da SIMPTOM nije bolest, već odgovor našeg imunološkog sustava na triger okidač iz okoline.

Imunološki sustav je jedan sofisticirani obrambeni mehanizam organizma i ne svodi se samo na humoralni i stanični imunitet. To je puno kompleksnija funkcija organizma.

Imunološki sustav je u konstantnoj aktivnosti, a da ga mi nismo svjesni, registrira sve vanjske faktore i ukoliko je funkcionalan, vraća organizam u balans, tj. u kreativnu funkcionalnost.

Jedan od primjera kako funkcionira imunološki sustav:

kada radimo u okolini u kojoj se temperatura okoliša postepeno povećava, naš organizam će se zagrijavati i polako će automatski bez naše kontrole biti aktivirane žlijezde znojnice, te će se organizam početi znojiti u svrhu uklanjanja pregrijavanja i nastavka ljudske aktivnosti. Sve se to događa na suptilnom nivou našeg organizma, koji se zove imunološki sustav. Dakle, u ovom slučaju, pretjerana vrućina je vanjski faktor (okidač) s kojim se naš imunološki sustav putem znojenja „bori“ kako bi organizam ostao u homeostazi i nastavio nesmetano obavljati svoju funkciju.

Isti princip se odvija u akutnim i kroničnim oboljenjima.

U akutnim bolestima visoka temperatura, zimica, kašalj, malaksalost, gubitak apetita, pojačana žeđ, povraćanje, proljev, bol i znojenje su simptomi i znakovi koje imuni sustav razvija kako bi uklonio mikroorganizme koji se u njemu multipliciraju, bilo da se radi o virusu ili bakteriji, prisiljavajući organizam na usporavanje i odmor. U suprotnom, došlo bi do razmnožavanja i multipliciranja mikroorganizama i naš bi organizam kolabirao, umro.

Vrlo često, ukoliko je obrambeni mehanizam jak, a pogotovo ako je dodatno stimuliran pravim lijekom, dolazi do oporavka, zdravlja i ponovnog vraćanja u funkciju.

Ukoliko je obrambeni mehanizam slab, te je dodatno pogoršan krivom terapijom, tada dolazi nakon izvjesnog vremena do razvitka kroničnih bolesti koje se manifestiraju također karakterističnim simptomima i znakovima koje imuni sustav razvija, a vezani su za pojedine organe i organske sustave i u uskoj su vezi s nasljednom predispozicijom.

S vremenom se progresivno pogoršavaju.

Te su bolesti klasificirane u znanstvenoj medicini pod odgovarajućim dijagnozama kao što su: Astma, Artritis, Alergija, Reumatoidni artritis, Osteoartritis, Epilepsija, Depresija, Ulcerozni kolitis, Kronični sinusitis, Karcinom, Psorijaza, Demencija, Šizofrenija, Distonia, ALS, SLE, ADD, ADHD, Kronični hepatitis, Ciroza jetre, Gastritis itd.

Simptomi su kronični, s vremenom progresivni do kraja života. Organizam nije sposoban prevladati kronične smetnje sam od sebe kao što to može biti slučaj kod akutne bolesti.

Liječenjem homeopatskim individualiziranim lijekom, postoji vrlo velika mogućnost izliječenja kroničnih bolesti.

U homeopatskom liječenju se uzimanju svi simptomi pacijenta, mentalno-emotivni i fizički (ukupnost simptoma), a ne samo patologije, što onda ukazuje na SAMO JEDAN LIJEK KOJIM ĆE SE STIMULIRATI IMUNOLOŠKI SUSTAV i pokrenuti proces IZLIJEČENJA kako bi došlo do trajnog stanja zdravlja.

Svaka osoba ima individualan imunološki odgovor u bolesti, stoga je i lijek individualan.

Generalno gledajući, u kemijskom liječenju dolazi do vrlo brzog početnog poboljšanja, međutim isto tako dolazi vremenom do pogoršanja sa sve većom potrebom za uzimanjem većih koncentracija istog ili drugog, po svojoj prirodi agresivnijieg lijeka, jer kemijski lijek djeluje SUPRESIVNO na ljudski organizam.

KAKO NASTAJE IZLIJEČENJE?

U procesu bolesti promjene se događaju na duhovno dinamičkom planu ljudskog organizma i nikada nisu materijalne prirode, već su promjene energetske prirode, te potom slijede promjene u kemijskim procesima organizma, koje se onda manifestiraju promjenom u strukturi tkiva i organa, promjene u materiji vidljive ljudskom oku. Stoga i lijek koji može dovesti do izliječenja i regeneracije organizma može biti isključivo iste takve prirode-homogen.

Promjene koje se događaju nisu na molekularnom nivou organizma, već na atomskim i subatomskim dijelovima gradivnih elemenata ljudskog organizma (G.Vithoulkas).

Kada se pronađe točno odgovarajući lijek dolazi do stimulacije imunološkog sustava i pokretanja procesa izlječenja od kronične ili akutne bolesti.

Od posebnog interesa za pacijenta je krucijalno znanje da se samo jedan lijek može koristiti u danom trenutku, a nikako dva ili više lijekova istodobno, jer takva praksa ne može dovesti do izliječenja, već organizam dovodi čak u stanje sve većeg kaosa. Isto tako je od velikog značaja za pacijenta informacija da lijek koji se daje potiče cjelokupni imunološki sustav organizma, te svi ostali komorbiditeti tj. sve bolesti od kojih pati čovjek su uključene u istom procesu.

Čovjek kao i medicinski terapeut treba znati što je izlječenje i razlikovati ga od palijacije, tj. jednostavnog uklanjanja simptoma. Ukoliko nakon uklanjanja simptoma nije došlo do razvitka osjećaja SREĆE I SLOBODE, a uz istovremeni prestanak uzimanja lijekova, to se ne može zvati izlječenjem.

ŠTO SU TO HOMEOPATSKI LIJEKOVI I KAKO SE DOBIVAJU?

Homeopatski lijekovi su prirodne supstance iz mineralnog, biljnog i životinjskog svijeta.

Lijek se dobiva tako da se od odgovarajuće supstance dobiva bazna tinktura, te se razrjeđuje i dinamizira, tj. protresa. Na taj način se uklanjaju svi toksični učinci lijeka, a zadržavaju terapijski.

Šokantna je činjenica da što je lijek više protresan i razrijeđen (serijski), to je ljekovitije djelovanje snažnije!

To ostaje istina i kada je otopina iznad Avogadrovog broja u kojoj nije prisutan niti jedan atom ispitivane tvari.!

Ovaj naizgled paradoks nedavno je razjašnjen u raznim studijama širom svijeta od 1995. godine - pojašnjavajući posebne kvantne elektrodinamičke procese koji se javljaju samo u razrijeđenim otopinama vode ili drugim dipolarnim otapalima.

U osnovi, proces mućkanja i razrjeđivanja stvara nakupine molekula vode (klastere) poravnate s pridruženim elektromagnetskim poljima.

Kada postoji rezonancija između 'vibracije' lijeka i simptoma pacijenta, struktura vode se mijenja i poboljšava sve kemijske reakcije uključene u tjelesne procese. (Bill Gray, dr. Med., Homeopatija: znanost ili mit? Sjevernoatlantske knjige, Berkeley, 2000).

Lijek se potom ispituje na zdravim ljudima, a ne na životinjama, te se simptomi detaljno zapisuju u knjige, MATERIA MEDIKA..

Simptomi koje čovjek razvija u procesu dokazivanja lijeka su detaljni i razvijaju se na sva tri nivoa ljudske egzistencije, mentalnom, emocionalnom i fizičkom nivou.

Jedna od bitnih karakteristika homeopatskog lijeka je da nema nuspojava koje se razvijaju kod upotrebe kemijskih lijekova.

Ukoliko nije pogođen lijek, praktički se ništa ne događa u procesu izliječenja, te se mora tražiti drugi lijek.

KOJE SE BOLESTI MOGU LIJEČITI HOMEOPATSKIM LIJEKOVIMA?

Sve kronične i akutne tegobe, osim ortopedskih i kirurških zdravstvenih problema.