Aktualno

MENTALNI NIVO ljudskog zdravlja

MENTALNI NIVO ljudskog zdravlja

Kao što je i prije rečeno, ljudski se organizam sastoji od tri energetska plana koja su poredana po hijerarhijskom redu, od mentalno-spiritualnog najvažnijeg, preko emotivnog do najmanje bitnog fizičkog plana.

Sve tri sfere ljudskog bića povezane su univerzalnom energijom koja je u svojoj osnovi neutralna i koja prolazi kroz životinjski, biljni i mineralni svijet.
U realnosti, ova tri nivoa nisu odvojena već postoji interakcija među njima.

MENTALNI PLAN

Najveći i najvažniji dio ljudskog organizma je mentalno-duhovni plan.
To je dio organizma koji registrira promjene u razumijevanju i svijesti. To je dio egzistencije organizma pomoću kojeg osoba misli, kritizira, uspoređuje, kalkulira, klasificira, kreira, sintetizira,vizualizira, planira, opisuje,komunicira...

Poremećaji na ovom nivou dovode do mentalnih bolesti.

Mentalni plan egzistencije je najbitniji dio čovjeka koji je istinska bit čovjeka.

Ukoliko je unutarnja sposobnost organizma za dostizanje više svijesti poremećena, centralna ideja za mogućnost evolucije čovjeka je izgubljena.


Individua može nastaviti živjeti i biti sretna i kreativna za sebe i druge, unatoč nedostatku na fizičkom planu, gubitku udova, sluha ili vida.
Primjer za jednu takvu osobu je bio matematičar i astrofizičar Stephen Hawking, koji je bolovao od teške neuro-muskularne bolesti, amiotrofične lateralne skleroze (ALS) koja je uzrokovala propadanje muskulature i koja je dovela do toga da više nije mogao govoriti, pa ipak unatoč fizičkom hendikepu dao je veliki doprinos čovječanstvu na svom polju ili poznati svjetski pjevač Andrea Bocelli koji je izgubio vid , a čiji ga nedostatak nije spriječio u daljnjem kreativnom radu i nastanku prekrasnih skladbi.

S druge strane, ako na ovom polju postoji poremetnja, tada je daljnja egzistencija čovjeka ugrožena. To se može vidjeti u stanjima poput demencije, schizofrenije, retardacije i imbecilnosti.

Iako je fizičko tijelo medij kroz koje se viša svrha našeg bića manifestira u ovom materijalnom svijetu, njegovo održavanje u zdravlju ne može postati samo sebi cilj.

Upitno je da itko sumnja da je čovjek došao u život samo da bi jeo, putovao, uživao u sexu ili zaradio novac i moć. Čak i najprimitivniji ljudi vide viši cilj u životu, a koji ih vodi ka vjeri i ljubavi.
Oduzmite ovo od čovjeka i volja za životom bit će izgubljena.

Da je moguće imati apsolutno zdrav um, tada bismo svjedočili i vidjeli da osoba živi u konstantnom duhovnom blaženstvu, svakodnevno otkrivajući nove pozitivne ideje koje izražava na vrlo bistar način, te je takva osoba uvijek na usluzi drugome. Takvi ljudi živjeli bi konstantno u duhovnom svijetlu, nikad u konfuziji duhovnog mraka.
Od ovog stanja, apsolutnog mentalnog zdravlja do totalne konfuzije uma postoji niz gradacija tj. podnivoa mentalnog plana ljudske egzistencije.
Postoji hijerarhija na mentalnom nivou. Ukoliko pretpostavimo da se radi o istom intenzitetu simptoma, vidjet ćemo da poremetnja u pamćenju nije tako ozbiljna koliko je poremetnja u koncentraciji. Poremetnja u koncentraciji je slabiji poremećaj nego poremetnja u sposobnosti mišljenja.

Razumijevajući jasno gradaciju poremećaja na mentalnom planu od krucijalne je važnosti za prognozu u liječenju čovjeka.

Ukoliko je pacijent pod bilo kojim terapeutskim tretmanom i progredira od slabijeg stupnja konfuzije u jači stupanj, od slabijeg stupnja nemogućnosti mišljenja u jači stupanj to ukazuje da pacijentovo zdravlje opada i ide u negativnom smjeru, unatoč tome što su neki fizički simptomi nestali.

Primjer: ako je osoba potražila pomoć zbog upale kože (neurodermatitisa), a nije imala problema s koncentracijom, te je nakon primjenjene terapije došlo do nestanka kožnih promjena, ali sada se ne može dobro koncentrirati na svoj posao, tada je takva terapija dovela pacijenta u gore stanje zdravlja, unatoč tome što je došlo do nestanka kožnih promjena na fizičkom planu, ali je došlo do poremetnje na mentalnom planu. Svrbež i osip na koži je zamijenjen poremetnjom koncentracije uma, te je osovina potremećaja kod čovjeka ušla u dublji plan njegovog bića, a koji je po prirodi teži, te je takva terapija ne samo da nije funkcionalna, nego je ustvari degenerativna za ljudsko zdravlje.
Ovakva potiskujuća terapija vodi ka generaliziranom slomu zdravlja kompletne ljudske vrste. Gledajući unazad, u stara vremena, obrambeni sustav (IMUNITET) je bio bolje sposoban održavati poremećaj organizma na periferiji (koži) te na taj način zaštititi dublje strukture čovjeka. Kroz povijest bolesti čovječanstva vidjet ćemo da su se bolesti održavale na površini ljudskog tijela.

Danas, posjet doktoru od vrlo mlade dobi je postao normalan za svaki mali problem, posljedično tome ogroman broj ljudi je izložen od rane mladosti supresivnoj terapiji. Ovo je razlog za alarmantan porast kroničnih bolesti koje su pogodile ljudsku rasu zadnjih nekoliko generacija. Pa čak i duhovni kaos modernog doba mogao bi biti rezultat kontinuirane supresivne terapije sve jačim i snažnijim kemijskim medikamentima.

J.T.Kent, američki liječnik u svome djelu "Lesser Writings" sažeo je tragediju ovom rečenicom: Danas kožna erupcija nije dozvoljena da se razvije. Sve što se pojavi na koži brzo se ukloni. Ukoliko se to nastavi za dugo vrijeme, ljudska vrsta će nestati s lica Zemlje.

Kako onda, kada smo suočeni s pacijentom , prepoznati stupanj zdravlja ili bolesti na mentalnom planu?

Da bi smo mogli razlikovati uspješnost primjenjene terapije na individuu, trebamo imati točno definirane kvalitete koje opisuju stupanj mentalnog zdravlja.
Kao i na ostala tri plana, zdravlje nije samo odsustvo simptoma koji koreliraju s odgovarajućom mentalnom funkcijom, već je to stanje bića koje se može opisati s TRI FUNDAMENTALNE KVALITETE UMA, a koje su neophodne za pravo stanje zdravlja na mentalnom planu.

BISTRINA UMA
RACIONALNOST,KOHERENCIJA I LOGIČKI SLIJED
KREATIVNA SPOSOBNOST ZA DOBRO DRUGIH KAO I ZA VLASTITO

Sve tri kvalitete moraju biti prisutne, ali treća je od primarne važnosti. Ova treća čini se da je najmanje razumljiva u današnjoj alopatskoj medicini, pa ipak nedostatak ove kvalitete uma vodi ka najgorem mogućem stanju, stanju nereda uma, ludila.
Primjer osobe kojoj nedostaje bistrina uma je osoba koja nikada ne može jasno i bistro izraziti svoje misli. Njegovo mišljenje postaje slabo, vidimo da započinje poremetnja na mentalnom planu koja eventualno vodi osobu u stanje senilnosti ili imbecilnosti.

Ili druga osoba kojoj je bistar um, ali nema sposobnost koherentnog mišljenja. Takva osoba ne može izgovoriti svoje misli u logičkom slijedu, te je drugi ne razumije, nerazumljiva je za okolinu. Takva osoba je izgubila kvalitetu apstraktnog mišljenja uma, ali što je još važnije jeste to da je ona postala impulsivna, iracionalna. Takva osoba skače s teme na temu, možda briljantno, ali tako brzo da druge ostavlja u čudu.
Stereotip odsutnog uma genijalca je dobar primjer nekoga tko je poremećen u kvaliteti koherentnosti uma. Takva osoba je duboko poremećena na mentalnom planu.

Treći primjer osobe poremećene na mentalnom planu je kriminalac koji je izuzetno inteligentan i planira krađu ili ubojstvo s visokim stupnjem bistrine i koherencije tj.racionalnog mišljenja. Pa ipak, ova je osoba bolesna u dubokim područjima svoga bića, zbog toga jer njegova radnja ima za rezultat samo osobni interes na štetu drugih ljudi. Ovakav mentalitet prožima današnji moderan svijet u ekstremnom stupnju i korijenit je problem za takmičenje , konkurenciju, nasilje, zlouporabu alkohola i droga, siromaštvo i rat.

Svi znamo za osobe koje su jako egoistične i netolerantne na poglede drugih ljudi.
Takve osobe vjeruju da su uvijek u pravu, da nitko ne zna bolje od njih i stoga ne mogu prihvatiti bilo koju novu ideju, pa čak i da je ideja korektna i dobrobitna. Ovo vodi ka stanju uma koje isključuje mogućnost viđenja istine. U ovakve individue nedostaje bistrina i kreativna sposobnost za druge. Vremenom, takva osoba podložna je razvijanju stanja deluzija, stanja u kojem lažno za njega postaje istinito. U ovakvom slučaju, visoko egoistična i sebična osoba utire put u stanje konfuzije koja vodi do stanja ludila.

Sličan proces se može vidjeti u jako gramzive osobe. Takva osoba polaže velike vrijednosti u materijalna dobra, ništa nije toliko važno kao posjedovanje onoga što osoba želi, bilo da je objekt ili osoba. Ovakva posesivnost može narasti do proporcija da bolesna osoba traži zadovoljenje pod svaku cijenu. Iskorištavanje drugih ili čak ozljeđivanje može biti posljedica jednom kada želja postane opsesivna. Osoba u ovakvom bolesnom stanju gubi sve idealističke etičke vrijednosti.

Što može biti bolesnije nego povređivanje ili čak ubijanje u želji da se domogne što veće materijalne koristi?

Ovo stanje rezultira velikom  nesigurnošću kod posesivne osobe. Ukoliko ovakva osoba izgubi iz nekog razloga predmet posesivnosti, šok je gotovo nepodnošljiv. Suprotno, osoba koja je značajnije zdravija na mentalnom planu , nakon gubitka predmeta posesivnosti bilo da se radi o objektu ili osobi, patiti će samo privremeno od uznemirujućih negativnih misli, te će se pokrenuti i okrenuti novom početku na dobrobit sebe i drugih.

Kao što vidimo iz ovih primjera, vrlo je tanka linija kojom psihijatri prosuđuju o mentalnom zdravlju i mentalnoj bolesti.

U kojem je trenutku došlo do prelaska linije između zdravlja i bolesti?

Radi se o kontinuiranoj gradaciji mentalne degeneracije koja započinje sebičnošću i posesivnošću, a koja onda jasno vodi u stanje koje se definira kao kaos uma tj. ludilo.

Konačno, razmotrimo osnovni izvor mentalne i emocionalne patnje koja je uzrok psihosomatskih bolesti u prvom redu. Svjesni smo, kao i većina modernih liječnika, da uznemirujuće misli ili emocije mogu duboko afektirati zdravlje osobe. Iznenadna žalost, iznenadni strah, ružne vijesti mogu baciti organizam u ekstremnu patnju koja poremeti organizam za cijeli ostatak života.

Zašto neki ljudi osjete taj šok za kratko vrijeme i prevaziđu ga, a drugi uđu u kronično deteriorirano stanje zdravlja?

Ako dalje razmotrimo i razmišljamo o izvoru mentalne i emocionalne patnje tada polako dolazimo do jasnog zaključka da patnja izvire iz dva osnovna razloga: razočaranja u ambiciji i razočaranja u privrženosti (nekome ili nečemu). Drugim riječima ponovno se radi o sebičnosti i gramzivosti.

Svatko tko snažno vjeruje u sebičnu ambiciju stavlja sebe u poziciju jake patnje. Kada postane jasno da je prenapuhana ambicija nedostižna, osoba će osjetiti žalost koja je proporcionalna stupnju vjerovanja o ostvarenju.
Isto se odnosi i na osobu koja je gramziva i posesivna za predmete ili osobe. Stupanj patnje koji je rezultat gubitka objekta posesivnosti je proporcionalan stupnju i snazi osjećaja koji su bili vezani za objekt ili osobu.

Zaključak bi bio, ukoliko osoba želi izbjeći jaku mentalno-emotivnu patnju, trebala bi njegovati kvalitete kao što su nesebičnost, poniznost i altruizam.

Ovo dakako ne znači da osoba mora postati asket i ne zadovoljavati potrebe koje su nam prirodno dane. Najbolje pravilo za postizanje optimalnog i maksimalnog zdravlja je Aristotelovo "pravilo zlatne sredine" ni previše, ni premalo. Bez ekscesa. Ovo pravilo se treba primjenjivati na sva tri plana ljudskog postojanja.

Izvađeno iz knjige "The science of homeopathy" prof.Georges Vithoulkas

Pošaljite poruku

Slanjem upita putem ovog obrasca potvrđujete kako ste upoznati s pravilima o privatnosti Equilibrium Homeopatija i slažete se s njima. Ovime također dajete suglasnost (privolu) za prikupljanje i obradu osobnih podataka navedenih u obrascu, a koji su nam neophodni da bismo mogli udovoljiti Vašem zahtjevu.