Aktualno

EMOCIONALNI NIVO ljudskog zdravlja

EMOCIONALNI NIVO ljudskog zdravlja

Slijedeći plan od važnosti nakon mentalnog plana egzistencije je emocionalni plan. Pod ovim planom podrazumijevamo čitav niz stupnjeva i nijansi osjećaja od najprimitivnijih do najuzvišenijih. Ovaj nivo egzistencije djeluje kao obrambeni mehanizam na emotivne stimuluse iz okoline, a koji omogućava  izražavanje osjećaja i emocionalnih poremećaja u individue.

To je plan koji generira i registrira osjećaje. Raspon emocionalnog izražavanja varira od: ljubav-mržnja, radost-tuga, mirnoća- anksioznost, povjerenje-ljutnja, hrabrost-kukavičluk..

Osjećaji prema svojoj kvaliteti mogu se podijeliti na pozitivne i negativne.

Pozitivni osjećaji su oni koji vode individuu prema stanju sreće, a negativni osjećaji su oni koji vode indivduu prema stanju nesretnosti.

Naravno da je mogućnost da imamo konstantno pozitivne osjećaje nemoguća.

Što više osoba ima negativnih osjećaja u sebi, ona je više nesretna na tom nivou egzistencije i nezdravija.

Kako bismo izmjerili stupanj negativnih osjećaja kod osobe u budnom stanju, trebamo znati koliko je ona okupirana negativnim osjećajima u toku dana poput apatije, iritabilnosti, nezadovoljstva, ljutnje, straha, depresije, suicidalnim mislima, ljubomorom, mržnjom, zavidnošću..

Najzdraviji i najviše emocionalno evoluirani ljudi imaju duboko iskustvo poznato ljudima kao mistična iskustva, ekstaza, čista ljubav, religijska posvećenost i čitav niz uzvišenih osjećaja teških za opisati riječima, te u naše moderno doba ograničeno samo na mali broj ljudi.

Ali, kao općenito pravilo može se reći da smetnja na ovom planu dovodi osobu u stanje visoke osjetljivosti sebe kao ranjivog bića odvojenog od drugih. Emocionalno poremećena stanja imaju tendenciju da se vrte oko problema osobne ugode, osobnog preživljavanja i osobnog izražavanja.

Nasuprot tome, osobe koje su u evoluiranom emocionalnom stanju razvijaju osjećaje koji uključuju sjedinjenje s Jedinstvom, ljubav, blaženstvo, odanost.

Pozitivni osjećaji uvijek imaju tendenciju za povezivanjem s vanjskim svijetom, nasuprot tome, negativni osjećaji naginju ka izolaciji i separaciji od vanjskog svijeta.

Kao što smo vidjeli da na mentalnom planu osoba pati od negativnih misli, isto tako se događa da osoba pati od negativnih osjećaja koji onda kreiraju unutrašnju disharmoniju kao i disharmoniju s njegovom okolinom. Nasuprot tome, pozitivni osjećaji jačaju unutarnje stanje čovjeka i kreiraju pozitivne uvjete koji onda pojačavaju komunikaciju s okolinom i tako služe dobru društva.

Kad netko izrazi povjerenje prema drugome, ovaj jednostavan akt podiže obje individue, te na taj način stvara psihički balans. Nasuprot tome, ljutnja ili nepovjerenje kreiraju poremetnju u emocionalnom psihičkom stanju obje osobe. Netko tko živi sa osjećajem unutarnjeg mira, radosti i sreće izvor je najbolje " hrane" za sebe i okolinu.

Nasuprot tome, netko tko živi kontinuirano u stanju straha, anksioznosti i depresije izvor je otrovne "hrane" koja ga vodi prema degeneraciji zdravlja sebe i okoline oko sebe.

Kao i na mentalnom planu tako i na emocionalnom planu postoje gradacije u emocijama koje svaki terapeut treba znati, tako da u toku liječenja može prepoznati da li promjene idu u negativnom ili pozitivnom smjeru.

Npr. uzimajući  u obzir intenzitet istih osjećaja, osjećaj depresije je ozbiljniji poremećaj od anksioznosti, a anksioznost je ozbiljniji poremećaj od iritabilnosti.

Razumijevanje gradacije osjećaja pomaže terapeutu da zna u kojem smjeru ide pacijent.

Individua s najvećim stupnjem emocionalnog zdravlja osjeća apsolutnu dinamičku mirnoću koja je udružena sa ljubavlju prema sebi, drugima i okolini. To je aktivno stanje unutarnje mirnoće, a ne osdustvo osjećaja koja osoba stvori da bi se zaštitila od emocionalne ranjivosti.

Nasuprot tome, osoba koja ima loše emocionalno zdravlje pati od unutrašnje depresije koja može biti takvog intenziteta da je svaki interes za život izgubljen i postoji aktivna želja za smrću.

Između ova dva ekstrema u osjećajima postoji čitav niz gradacija.

U današnje moderno vrijeme, slabost na emocionalnom  planu postao je jedan veliki zdravstveni problem. Bilo zbog nedostatka razumijevanja zakona prirode ili zbog kontinuirane supresivne terapije relativno malih perifernih problema u srž ljudskog postojanja, tako da se mnogi od problema današnjeg svijeta mogu vidjeti iz rasta emocija koje su poremećene i destruktivne.

Moderan problem diskriminiranog ratovanja, nasilja i terorizma u gradovima, masovnih ubojstava, rasnog ugnjetavanja i zlostavljanja djece su sve primjeri poremećenih emocija na individualnom i društvenom planu.

U emocionalni plan postojanja također možemo uključiti psihički dio čovjeka, koji se izražava kroz PODSVIJEST i INTUICIJU. Ovaj dio čovjeka je vrlo snažan i njegova manifestacija ima jako puno veze s pojavom bolesti.

U emocionalno bolesne osobe podsvijest je uobičajeno ispunjena i opterećena negativnim impresijama koje drže osobu i manipuliraju s ponašanjem osobe za prilično dugo vremena.

Zdravi ljudi odmah reagiraju i rješavaju izazove i impulse koje im okolina nameće, na zdrav način, tako da ne dozvoljavaju opterećenje podsvijesti negativnim emocijama. I zbog toga zdravi ljudi uobičajeno imaju "svijetlu" ili "čistu" podsvijest koja im daje veći stupanj slobode.

Zbog toga što nema edukacijskog programa koji bi podučavao mlade ljude važnosti emocionalnog izražavanja, kao rezultat, emocionalni dio čovjeka u ovo današnje materijalističko i tehnološko doba, osoba postaje podložna za različite bolesti.

U dobi između 12 i 17 godina čovjeka dolazi do rasta hormona koji se očituju porastom seksualnog instinkta kao i pojavom visokih emocija - poštovanjem osjećaja ljubavi, poštenja, slobode.

Zbog toga što nema edukacijskog sistema koji bi mogao kanalizirati ove uzvišene emocije kod mladog čovjeka dolazi do frustracija, poniženja i zbunjenosti. rani pokušaji mladog čovjeka da izrazi takve emocije su etiketirani od strane učitelja i roditelja kao "buntovnik" , " sanjar", "preveliki idealista", "onaj koji uvijek hoće pravdu" ili još gore, prozove ga se " iracionalnim".

Zdravo izražavanje emocija je potlačeno i kritizirano u edukaciji, dok je naglasak edukacijskog sistema na uspjehu, konkurenciji, kompeticiji i ambiciji.

Uobičajeno što se tada događa je da mladi čovjek kanalizira svoje emocije u seks i zadovoljstvo užitka na što brži i mogući način, a koje u realnosti vode mladog čovjeka u nešto što je nedopušteno i što mu degradira i još više uništava fine osjećaje.

Konačni rezultat je da mladi čovjek prolazi kroz izuzetno jako razočaravajuće iskustvo koja zamrzavaju njegove osjećaje, a ponekad su osjećaji i potpuno mrtvi.

Potreba za emocionalnim izražavanjem tada postaje kanalizirana u iskrivljenim ciljevima u životu.

U ovakvim slučajevima, svjedoci smo " tvrdih glava", natjecateljskih poslovnih ljudi koji su nemilosrdni i potpuno indiferentni na tuđe osjećaje.

Mladi ljudi koji nisu adekvatno emocionalno educirani ulaze u brak za koji nisu pripremljeni i zato smo danas svjedoci sve većeg broja rastava. Roditelji, suočeni s neočekivanom velikom odgovornošću dobivanja djeteta vide ih kao objekte ili projekcije svojih vlastitih frustracija u životu.

Posljedično, došlo je do nastanka društva koji se sastoji od ljudi, a koji nisu u doticaju sa svojim osjećajima i koji su nesposobni za zdravu reakciju.

S emocionalnog stajališta, mogli bismo reći da se današnje društvo sastoji od mrtvih ljudi u svojim 25im godinama, a koji žive do 75 godina života.

Edukacija bi trebala prepoznati potrebu izražavanja idealnih i finih osjećaja za estetiku, a koja se počinju pojavljivati prirodno u vrijeme školske dobi.

Kada ljubav, prijateljstvo, altruistični osjećaji, osjećaji požrtvovnosti se počinju javljati tada se oni trebaju cijeniti, poticati i kanalizirati u smjeru zrelosti, prije nego što budu kritizirani i ignorirani.

Prirodna naklonost prema muzici, poeziji i umjetnosti bi se trebala posebno poticati i razvijati pod nediskriminirajućim uvjetima. Izleti u mjesta prirodnih ljepota bi trebala biti puno učestalija, čak i religiozne i spiritualne diskusije, te meditacijske tehnike bi trebale biti ponuđene studentima.

U dobi između 12 i 17 godina naglasak na edukaciji bi trebao biti na kreativnosti, estetičkim vrijednostima prije nego na intelektualnim ili fizičkim. te inspiracijskom , a ne na praktičnom.

Ukoliko bi edukacija bila poboljšana u ovom smjeru, rezultat bi bili ljudi koji su zreli i balansirani na emocionalnom planu i zato manje susceptibilni za bolesti na ovom planu. Brak i obiteljski život bili bi stabilni i puni, prije nego stresni i bolesni. Stres koji dolazi iz okoline tada ne bi tako lako gravitirao prema slobodi obrambenog sistema na emocionalnom planu, pa bi prevenirao modernu epidemiju nervoze, nesigurnosti, nasilja, anksioznosti, straha i depresije.

Edukacija koja ima naglasak na mentalnom planu, a ignorira emocionalni nije dobra. Čak i gore, naše moderno društvo čini se da promovira ideju da emocije ne postoje ili u najboljem slučaju da se ne smiju iskazivati.

U mnogim obiteljima roditelji nesvjesno ili nenamjerno uče djecu i govore im da zadrže svoje osjećaje. "Prestani plakati" je gotovo uobičajena naredba u današnjem modernom svijetu. Nikad nije bilo realizirano, a niti osviješteno da bi plakanje moglo poštedjeti djeteta od mnogih zdravstvenih problema u njegovom budućem životu.

Osjećaji se hrane impresijama.

Citati iz knjige "The sience of homeopathy" prof. Georges Vithoulkas.

Pošaljite poruku

Slanjem upita putem ovog obrasca potvrđujete kako ste upoznati s pravilima o privatnosti Equilibrium Homeopatija i slažete se s njima. Ovime također dajete suglasnost (privolu) za prikupljanje i obradu osobnih podataka navedenih u obrascu, a koji su nam neophodni da bismo mogli udovoljiti Vašem zahtjevu.