Aktualno

COVID 19, zablude, teorije i vjerovanja znanstvene konvencionalne medicine

COVID 19, zablude, teorije i vjerovanja znanstvene konvencionalne medicine

Temeljito pratim događanja vezana za pandemiju respiratornog virusa SARS COV 2 i do sada nisam reagirala, niti istupala u javnost, međutim kada sam vidjela na teletekstu HRT1 koji je objavljen 07.11.2020. da je Hrvatska policija prijavila 12 osoba za kazneno djelo "širenja zarazne bolesti"  i da im prijeti kazna zatvorom do tri godine, savjest mi nije dala da se oglušim na ovako nešto nerazumno, jer direktno pogađa i mene koja radim i u svome radu ne nosim niti masku, niti dezinficiram prostor, ni ruke i ne držim nikakvu distancu od mojih pacijenata, te sam slijedom toga izložena da budem kazneno proganjana, a ne smatram se krivom što ću pokušati u daljnjem tekstu obrazložiti.

Ne negiram da pandemija respiratornim virusom SARS COV 2 ne postoji ili da je to novi virus znanstvenoj zajednici dosad nepoznat, ali prema mojem osobnom iskustvu i medicinskom znanju odgovorno tvrdim da se radi o istoj patologiji (općim simptomima-vrućica, malaksalost, mučnina, nedostatak apetita, bolovi u mišićima i kostima i simptomima respiratorne sluznice- gubitak osjeta njuha i okusa, kašalj i otežano disanje) koju uzrokuje respiratorni virus i da je  COVID19 bolest, bolest respiratornog trakta u rasponu od blagog nazofringitisa do teške upale pluća s letalnim ishodom uslijed zatajenja disanja i rada srca ovisna o INDIVIDUALNOM stanju imuniteta organizma, poput gripe koja je također sistemska virusna bolest, a ne da se radi o bolesti koja se razlikuje od gripe i da je visoko letalna.

U slijedećem tekstu ću pokušati argumentirati ovu tezu i iznijeti svoja promišljanja.

Krenuti ću od početka razvitka medicine kao znanosti.

Naime, počeci datiraju još od 18 st. kada se u znanstvenoj medicini razvija mehanicistički pristup ljudskoj bolesti i zdravlju u kojem se fizičko tijelo odvaja od eteričkog tijela (mentalno-emotivno-spiritualnog), ljudski organizam se vidi kao jedan mehanički stroj, te da pojedini tip bakterije uzrokuje pojedinu bolest. Dakle, u kojem se organizam percipira kao mehanički stroj u kojem pojedini mikroorganizam uzrokuje pojedinu bolest. Specifični disbalans i nefunkcionalnost organizma( bolest) se pripisuje specifičnom mikroorganizmu, virusu ili bakteriji. To je doba L. Pasteura, R Kocha i E.Jennera-stanična (celularna) teorija.

Vremenom su se teorije u medicini promijenile zahvaljujući razvitku tehnologije, pa medicinski znanstvenici počinju razvijati teorije kako bolest nastaje kao produkt u funkcionalnom defektu staničnog i molekularnog mehanizma, uglavnom poremećaja hormona, vitamina, neurotransmitera i upalnih medijatora, te razvijaju čitav niz teorija, Virchowljev model tumačenja bolesti i zdravlja-molekularna (kemijska) teorija.

Nažalost, ovo su sve krive HIPOTEZE na kojima počiva današnja znanstvena medicina jer je ljudskom logičkom umu i oku bilo lakše za povjerovati da je uzrok bolesti materijalan, nešto što se vidi pod mikroskopom ili u biokemijskim reakcijama. Nešto što vidimo pod mikroskopom ili u čitavom nizu laboratorijski promijenjenih nalaza ne ukazuje na UZROK bolesti, već ukazuje da je organizam u DISBALANSU. 

Iz ovih teorija razvila su se sva agresivna sredstva i mjere kojima se tretira ljudsko biće, prvenstveno cjepivo, antibiotik, kortikosteroidi i čitav niz tzv "pametnih" lijekova.

Ubijanjem patogenih bakterija antibiotikom, ubijamo i zdrave koje su izuzetno važne za naše zdravlje.

Tu se homeopatska medicina odvojila od konvencionalne. A to je da se ne radi o tijelu, već o biću, tj. organizmu koji je kompleksan energetski spoj i mentalno-emotivna komponenta je usko vezana za fizičku, te se u tretiranju ne može odvajati.

Svaka osoba se rađa s predispozicijom za bolest. Kako bi se bolest manifestirala, potreban je okidač.

Ukoliko se radi o prirodno jakoj i robusnoj konstituciji organizam će razviti visoku temperaturu i nakon izvjesnog vremena doći će do ponovnog vraćanja u stanje zdravlja ili će organizam umrijeti.(Osobe s ovakvim imunitetom  reagiraju u kontaktu s streptokokom, stafilokokom, virusnim respiratornim infekcijama).

Ovakvih osoba, nažalost danas gotovo i nema u modernoj zapadnoj civilizaciji, jer je sustavno procijepljena zadnjih nekoliko generacija, te gotovo da i nema osobe koja na ovaj ili onaj način ne uzima neki kemijski lijek za zdravstvene tegobe. Svjedoci smo od ranog djetinjstva da se djeci daju antipiretici i analgetici poput Lupoceta ili Ibuprofena, te ih se cijepi već u rodilištu. Na taj način dolazi do supresije imuniteta.

Nadalje, ukoliko se organizam nastavi tretirati kemijskim sredstvima, antipireticima, analgeticima i antibioticima u tom slučaju organizam neće više moći producirati visoku temperaturu veću od 38,5C, ulazi u subimflamaciju, (temp. do 38C), te su mikroorganizmi rezistentniji na antibiotike, a to su proteus, pseudomonas, helkobakter pilori, ešerihija koli, kandida i čitav niz gram negativnih bakterija.

Ovdje organizam polako nakon izvjesnog vremena više nije u stanju razviti visoku temperaturu, te dolazi nakon izvjesnog vremena do aktivacije  HEREDITARNE PREDISPOZICIJE koja će se manifestirati nakon dužeg vremenskog perioda, osoba će započeti potragu po čitavom nizu specijalističkih ordinacija iz nespecifičnih simptoma poput: kroničnog umora, problema s koncentracijom i razumijevanjem, iritabilnost, agitiranost, anksioznost, postaje depresivna, ima problema sa spavanjem, te se funkcionalna sposobnost organizma smanjuje, a uzimanjem kemijskih sredstava  imunitet se sve više suprimira. Vrlo često se tada počinju uzimati antireumatici, anksiolitici, antidepresivi, antihipertenzivi, antiaritmici, antitrombotici, diuretici, hormonski nadomjesci, lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni i neurološki sustav. U ovakvom stanju organizam ima  kompromitirani imunitet i VIŠE NIJE U MOGUĆNOSTI razviti visoku temperaturu veću od 38.5C.

Tek pred kraj života daljnjim rušenjem imuniteta antipsihoticima, opioidnim analgeticima, hipnoticima i antidementivima može se dogoditi fenomen u kojem osoba u ovakvom stanju s potpuno iscrpljenim imuniteom može ponovno razviti visoku temperaturu veću od 38.5C, jer se u takvom organizmu naseljavaju mikroorganizmi koji su izuzetno rezistentni na antibiotike, kao što su Clostridium dificile, Pneumocystis jiroveci, MRSA (zlatni stafilokok).

Kod ovako oslabljenih organizama ovo je zadnja temperatura. To je zadnji pokušaj organizma da izbaci bolest iz unutrašnjih dijelova organizma na površinu.

Ovaj fenomen tranzicijskog perioda u čovjekovom životu medicini je potpuno nepoznat, a u realnosti se događa to da je osoba izmučena kroničnim bolima i patnjom na dubokim strukturama, te ukoliko se dogodilo da je organizam ponovno uspio razviti upalu na površini, na respiratornoj sluznici, sva snaga bolesti je prešla iz dubljih struktura (mozga, srca, jetre, bubrega, pluća, kostiju i mišića) na površinu, iz centra prema periferiji.  Ne postoji niti jedan kemijski lijek koji ih može izvući iz ovakvog stanja. Jedino dobro educirani i iskusni homeopat može pomoći u ovakvoj situaciji kako bi proces bio miran.

Dakle, ono što može znanstvena medicina napraviti, u cilju da "zaštiti stariju, kronično bolesnu populaciju" (mada prevencija u realnosti ne postoji) jeste da savjetuje takve ljude da nose maske, a svi drugi trebaju slobodno živjeti i ekonomija se nesmetano odvijati, a ne preplašiti i zatvoriti populaciju. 
 

Prema mome razumijevanju i mojem znanju, virus SARS COV 2 je vrlo blagi respiratorni virus s izuzetno niskom stopom smrtnosti i populacija koja je na dugotrajnoj kemijskoj terapiji uslijed kroničnih problema, veće starosne dobi i koja je vrlo često redovito hospitalizirana zbog kroničnih relapsa, podložna je ovom virusu i virus je letalan za njih kao što bi bio letalan bilo koji respiratorni virus, ali ne zbog biološke aktivnosti samog virusa, već zbog kroničnog poremećaja od kojeg pati čovjek.  Citokinska i interleukinska oluja, te septička stanja  se događaju samo kod ovakvih oslabljenih organizama.

 Moderno zapadno društvo ima veliki postotak stare i uz to kronično bolesne populacije. To je velikim dijelom posljedica vakcinacije i antibiotika u tretiranju inflamacije, koji su započeli otprilike 40ih god prošlog stoljeća.

 U tom periodu do danas populacija se utrostručila (od 2 milijarde na 7,8 milijardi koliko nas ima danas), za razliku od udvostručenja u istom vremenskom periodu od 1830-1930 (od 1 milijardu na 2 milijarde stanovnika). 

Došlo je do eksplozije kroničnih bolesti  s dugotrajnom patnjom. I zato imamo veliki postotak starih i kronično bolesnih koje ovaj virus pogađa. Kvaliteta života je upravo zahvaljujući tretiranju organizma kemijom opala, mada se u medijima nalaze potpuno suprotne informacije, kako su nam  medicinska znanost i tehnologija osigurale dug i kvalitetan život. Sumnjam da bi itko od nas volio živjeti dugo i nekvalitetno, po 10ak i više godina u domovima za stare i bolesne, apsolutno neproduktivne ljude, koji ne žive, već vegetiraju. I ovakvi ljudi su uračunati u statističke podatke o dugovječnosti koju je omogućila suvremena medicinska skrb, osobito u tehnološki visokorazvijenim zemljama.


Sve promjene koje se događaju su na energetskom dijelu ljudskog organizma, na najmanjim gradivnim česticama, elektronima i kvarkovima pojedinih gradivnih elemenata, kalcija, sumpora, natrija, kalija, fosfora, magnezija i elemenata u tragovima (G.Vithoulksa, David Tong, A.Einstein).

Stoga mjere, poput kaznenog progona " da netko širi zarazu" su agresivne mjere kao što su i lijekovi koje koristi konvencionalna medicina agresivni,  jer slijedom toga trebali bi kazniti i sve one koji prenose HIV virus, hepatitis B i C, djecu u vrtićima, kao i transfuzijske odjele u bolnicama. Te su mjere usmjerene na OKOLINU. To je karakteristika znanstvene konvencionalne medicine, jer ona upravo i djeluje na okolinu, uklanjajući "potencijalne" uzroke bolesti, dok se u stvari treba djelovati na osnaživanje imuniteta koji će onda dovesti do zdravlja pojedinca i društva u cjelini.


Epidemijske respiratorne bolesti, kao i dječje bolesti su prirodni kontrolni mehanizam održavanja balansa i homeostaze planete, imaju svoju svrhu htjeli mi to ili ne i ne možemo ih spriječiti, već samo liječiti i to primarno homeopatskim lijekovima, te alternativno kemijskim lijekovima. 


PREVENTIVA NIJE MOGUĆA. Radi se o prirodnom selektivnom procesu. Moguća je samo kurativa dobro selektiranim homeopatskim lijekovima, tamo gdje postoje simptomi. 


Bolest je duhovno dinamičke (energetske) prirode, i akutna i kronična, a ne materijalne ili mehaničke.

U pravom procesu izlječenja bolesnik izlazi iz kroničnog stanja (subinflamatornog), preko akutnog stanja (inflamatornog) bez upotrebe kemijskih antiinflamatornih lijekova. Iz centra  prema periferiji organizma.

Uzrok akutne i kronične bolesti se ne nalazi u okolini, okolina je samo okidač bolesti.

 Nošenje maski ne samo da nije efikasno, već je po mome mišljenju čak i štetno. Maska predstavlja mehaničku barijeru uslijed koje udišemo izdahnuti zrak koji je bogat ugljičnim dioksidom, te stoga ljudi koji moraju nositi masku i do 8 sati na poslu, mogu imati čitav niz općih simptoma poput slabosti, vrtoglavice, osjećaja mučnine, do pada koncentracije i preranog umora, koji su u ovakvim slučajevima posljedica slabe oksigenacije mozga.

Čovjek je nešto više nego što znanstvena medicina misli da je, nije samo nakupina stanica i tkiva, a promjene koje se događaju u bolesti manifestiraju se na molekularnom i staničnom nivou, međutim tim promjenama prethode promjene na ENERGETSKOM nivou ljudskog organizma, mentalno-emotivno-eteričkom.

Kako bi znanstvena medicina mogla izliječiti čovjeka potrebno je znati što je to zdrava osoba.

ZDRAVA OSOBA (biće) je ona koja je na fizičkom nivou SLOBODNA boli, ali istovremeno s osjećajem dobrog zdravlja, koja je na emotivnom nivou SLOBODNA od strasti i ovisnosti, ali istovremeno ima osjećaj unutarnje mirnoće, koja je na mentalnom nivou SLOBODNA od egoizma, ali istovremeno ponizna i mudra (G.Vithoulkas).

 Čovjek je kompleksan zatvoreni  energetski sklop koji se sastoji od ova tri nivoa, a koja su povezana univerzalnom energijom, te kao takav i reagira na vanjski stimulus, reagira simptomima na sva tri nivoa.

Zdravlje je SLOBODA od simptoma bolesti.

Podloga bolesti je INFLAMACIJA. Organizam s dobrim imunitetom je sposoban razviti visoku temperaturu u kontaktu s virusom i eliminirati ga, a da se pri tome ne izolira od okoline.





Pošaljite poruku

Slanjem upita putem ovog obrasca potvrđujete kako ste upoznati s pravilima o privatnosti Equilibrium Homeopatija i slažete se s njima. Ovime također dajete suglasnost (privolu) za prikupljanje i obradu osobnih podataka navedenih u obrascu, a koji su nam neophodni da bismo mogli udovoljiti Vašem zahtjevu.